Smisao života i osobna odgovornost
Život se može živjeti ili životariti – trošiti bez svrhe i odgovornosti za ostvarivanje iste. Kako bi u životu ostvarili svrhu za koju smo pozvani, V. Frankl u svom djelu „Liječnik i duša“ navodi važnost doživljavanja vlastite egzistencije kao stanja odgovornosti, prema mogućnostima ostvarenja vrednota te jednako tako doživljavanja odgovornosti za ostvarenje zadaća.
Zadaća za čije sam ostvarenje odgovorna moja je specifična zadaća i prema V. Franklu nitko je drugi ne može ostvariti. „Jer zadaća se mijenja ne samo od čovjeka do čovjeka – u skladu s jedinstvenošću svake osobe – već i iz sata u sat, prema neponovljivosti svake situacije. “ Propusti li čovjek tu priliku, ona je nepovratno izgubljena.
Sloboda
Prije nekog vremena našla sam se u razgovoru s meni dragom osobom. Kada se sretnemo, dijelimo teme koje idu u dubinu osobe, rijetko kada se zadržava na površini svakidašnjice.
Tako je i sada vrlo brzo krenula govoriti: „Već neko vrijeme živim suočena s težinom koju mi je donijelo breme zvano samoća. Dogodilo se to sasvim spontano, nakon putovanja vraćala sam se kući s prijateljem koji živi u zajednici. Pri izlasku iz automobila pozdravili smo se i kroz šalu je dobacio: „Idem vidjeti što su dobro imali za ručak, možda ima i neki kolač – nedjelja je!“ I sama sam se našalila: „Idem i ja vidjeti što je muž skuhao.“
Nasmijali smo se i razišli. Bila je zima i kasno navečer. Ušla sam u stan, hladan, malen i s oskudnim sadržajem u hladnjaku jer me nije bilo neko vrijeme doma. Živim sama i nemam muža. Prijatelj je ubrzo poslao poruku kojom se ispričava na svojoj nepažnji i da mu je žao što se nije sjetio pozvati me na večeru. Kroz šalu sam odgovorila: „Ne brini, pa znam ja živjeti sa svojom samoćom!“
E (!) tu me dočekala. Samoća velika i teška poput mlinskog kamena. Pojavilo se pitanje, ne jedno nego valjda stotinu njih. Kako ja živim svoju samoću? Živi li ona mene?
Iskorištavam li komfor koji samoća donosi sa sobom ili koristim mogućnosti koje pruža za ostvarivanje svrhe na koju sam pozvana u ovom životnom razdoblju?
U svom djelu „Liječnik i duša“ Frankl kaže:
„Jedinstvenost i neponovljivost kao momenti ljudske egzistencije konstitutivni su za njezinu smislenost.“
Prateći tu misao u razgovoru s dragom osobom javlja se pitanje: kako u ovom trenutku vlastite egzistencije živi jedinstvenu i neponovljivu sadašnjicu koja pruža mogućnost ostvarivanja vlastite smislenosti? Kako u svom životu, u sadašnjem trenutku ostvarujem mogućnosti vlastite svrhe za koju sam stvorena?
Može li se uopće jednoznačno odgovoriti na pitanja koja su tu?
