Vjera, ufanje i ljubav
Vratimo se na trenutak na breme zvano samoća i osobu koja to breme nosi sa svim pitanjima i svom težinom kojom ju pritišće. Vidimo da je ta situacija samoće prema Franklu sudbinski određena, sada veliku važnost predstavlja slobodan prostor koji osoba može koristiti prilikom zauzimanja vlastitog stava prema trenutačnoj životnoj situaciji.
Jednako tako javlja se i pitanje odgovornosti prema tome što će napraviti iz svoje duhovne dimenzije kako bi ostvarila svrhu u vlastitom životu. Tu može naći odgovor na ranije postavljeno pitanje: „Kako u svom životu, u sadašnjem trenutku ostvarujem mogućnosti vlastite svrhe za koju sam stvorena?„ Već u postavljenom pitanju možemo primijetiti kako je ostvaren jedan od najpotrebnijih uvjeta da se osvoji unutarnja sloboda, a to je sposobnost da se živi u sadašnjem trenutku. Živjeti za budućnost, u ovom slučaju u nadi za prekidom samoće i ostvarivanje odnosa s drugom osobom, koji se možda nikada neće dogoditi, znači da u sadašnjosti ne živimo puninu. Nosi to sa sobom opasnost da cijeli život provede u čekanju početka života, umjesto da živi sada. Iskoristiti prostor slobode u biranju vlastitog stava i prihvatiti samoću, te pronaći prednosti kojima ona obiluje u svakodnevici bio bi dobar put za osobu iz naše priče.
Nakon biranja života u sadašnjem trenutku te odabiranja stava za življenje tog trenutka važan korak predstavlja i prihvaćanje. Pristanak na samoću mijenja unutarnji stav osobe na stvarnost koja je sudbinski nepromjenjiva. Prihvatiti samoću u sadašnjem trenutku znači dati povjerenje Bogu koji je dopušta, znači otvoriti prostor za moguće promjene.
Na kraju, ali nikako ne najmanje bitno otvara prostor i ljubavi koja je trenutno moguća, a to je raspoloživost za druge. Jacques Philippe govori o raspoloživosti za druge u spomenutoj knjizi. On kaže: “Srce zaokupljeno brigama nije raspoloživo za druge i ne može svaki susret pretvoriti u trenutak zajedništva iz kojeg čovjek odlazi zadovoljna srca.“
Težiti ostvarenju svrhe za koju smo stvoreni
Osvjetljavanjem mogućnosti koje samoća pruža osobi koja sebe definira kao samac i time determinira, možemo proširiti vidike znatno dalje i šire nego joj sada pogled seže. Možemo dati prostora i s odmakom od trenutne težine koja ju pritišće pokazati da iz područja koje je sudbinsko postoje koraci, i navela sam ih u ovom radu, kojima možemo sigurno prijeći u područje koje je slobodno.
I to u područje izvanjske, ali i unutarnje slobode te ostvariti istinsku slobodu unutar koje tek možemo tražiti i težiti za ostvarenjem svrhe za koju smo stvoreni.
Osoba sa početka priče zaključila je svoju borbu sa samoćom na jednostavan način. Kaže: “Samo sam ju predala Bogu.” To “samo” podrazumijeva moći prihvatiti da je samoća prisutna, što mijenja unutarnji stav prema povjerenju Bogu. Otvara prostor za vjeru da Bog vodi i usmjerava, nadu da je moguće živjeti te ljubav koja usmjerava prema ostvarenju životne zadaće koja je u sadašnjem trenutku.
Zaključak
Život se može živjeti ili životariti – trošiti bez svrhe i odgovornosti za ostvarivanje iste ili ostvariti život kao zadaću.
„Svaki čovjek ima u svim životnim situacijama zacrtan jedan jedinstven i neponovljiv put po kome može doći do ostvarenja vlastitih mogućnosti.„ V. Frankl
Literatura:
- Frankl „Liječnik i duša“; Zagreb 1993, Kršćanska sadašnjost
- Philippe „Unutarnja sloboda“; Međugorje 2019, Informativni centar “Mir” Međugorje



